Našu je školu 12. svibnja 2016. posjetila ekipa Veseloga dvorišta. Ekipu su činili Darija Debeljak i dvije štićenice dvorišta Tara i Dona. One su bile, kako i priliči, najveća atrakcija ovog događaja. Pozvali smo ih kako bi nam razbudili svijest o napuštenim psima na ulici te kako bismo razgovarali o lijepim i manje lijepim okolnostima koje prate život kućnih ljubimaca.
Veselo dvorište se nalazi u Korduševcima. Oni su Udruga za zaštitu životinja našega grada i okolice. Aktivni su već dvije godine. Trenutno broje 27 pasa i 5 mačaka. Uz Dariju Debeljak o njima se brinu i drugi volonteri. Ljudi koji bi htjeli imati ljubimca, a ne mogu, također im pomažu. Psi su veliki problem u gradu, kaže Darija, ima ih oko petsto na ulici. Ti su psi najčešće odvojeni od majke i bačeni na ulicu. Ljudi ne razmišljaju o spolnom životu svojih ljubimaca, a onda okrutno ostavljaju male psiće u kutijama, vrećicama, kontejnerima. Često se događa i da se kućni ljubimci drže dok su mali pa ih ljudi napuštaju kada odrastu. Da smanje broj neželjenih kućnih ljubimaca, Veselo dvorište tiska letke kako bi informirali ljude o važnosti kastracije. Ljudima je ona odbojna, smatraju je neprirodnom. Nemojte sebe zavaravati pričom o prirodnosti života vašeg nekastriranog ljubimca jer ste onog trenutka kad ste ga uzeli za kućnog ljubimca, raskrstili s njegovim prirodnim životom, stoji u letku.
Veselo dvorište se financira tako da, kako kaže Darija, doslovno prose na Facebooku. Potrebna im je: hrana za životinje, novčane donacije, dekice, krpice… Otvorili su svoj Veseli buvljak u Širokoj ulici gdje im ljudi donose stare stvari koje oni kasnije prodaju. Od tog novca se plaća čipiranje, cijepljenje, sterilizacija i hrana. Često ih zovu ljudi koji pronađu psa ili macu, pitaju ih za pomoć, a neki to i sami riješe. Svoje pse udomljavamo uz ugovor. Kada budući vlasnik potpisuje ugovor, obvezuje se da će brinuti o psu, da će kontaktirati nas pa ćemo opet uzeti psa i probati naći novog vlasnika ako on ne bude mogao, objasnila nam je Darija. Također su im potrebne osobe koje bi pričuvale psa na mjesec, dva dok pas ne nađe svoj stalni dom.
Na pitanje koji joj je najdraži pas Darija odgovara: Nemam najdražeg psa. Svi su dragi. Kada pomisliš da ti je neki pas najdraži, pojavi se još draži. Udomljeni psi su jako zahvalni. Da su jednako lijepi kao i oni kupljeni, čistokrvni, uvjerili smo se i sami. Darija nam je ispričala tužne životne priče Done i Tare koje nam je dovela u posjet. Dona je ostavljena u šumi. Ima samo dva i pol mjeseca. Taru je pregazio auto. Imala je zdrobljenu zdjelicu i noge. Poslije su ju napali neki paraziti zbog kojih joj je dlaka otpala.
Razgovarali smo o problemu velike nužde pasa. Mnogi su ljuti na vlasnike pasa jer se o tome uopće ne brinu kada šetaju svoje pse po gradu. Razgovarali smo i o dresiranju i navikama pasa, o tome kako vlasnici ne smiju puštati svoje pse u šetnju bez njihove pratnje, o tome zašto neki psi postaju agresivni, zašto naš grad još nema svoj azil za napuštene pse… Jedan školski sat nije nam bio dovoljan za sve što nas je zanimalo.
Ako se želite pridružiti i pomoći ekipi Veseloga dvorišta ili ih nešto pitati, javite se u inbox na Facebook profil Darija Debeljak (Veselo dvorište). Sada odbrojavamo dane do zadnjeg školskog zvona, ali tijekom sljedeće školske godine naša novinarska družina se obvezuje da će u našoj školi pokrenuti humanitarnu akciju i pomoći lajavcima Veseloga dvorišta.
Sara Lujić, 7.b
Prekrasno, toliko sam sretna što je netko napisao nešto lijepo o napuštenim životinjama, sretna sam što ste primili udrugu u školu i što skupa radite na tome da što više osvijestite djecu i ljude. Naučimo ih empatiji i da treba pomagati bespomoćnim životinjama.