Na kraju polugodišta razmišljamo o dobrim i lošim stranama
roditeljskoga učenja uz djecu
Danas sve više roditelja sudjeluje u mnogim aktivnostima njihove djece, a to se odnosi i na školu i učenje. Često se zbog toga djeca opuste i povjere sve svoje obveze roditeljima te postaju nesamostalni i ovisni o roditeljima i njihovoj pomoći.
Za razliku od prijašnjih vremena kada su djeca bila samostalnija, a time i snalažljivija, današnja su upravo suprotno (skoro većina). Ponekad djeluje da današnji roditelji idu u školu umjesto svoje djece. Struka misli o ovoj temi ovako: Nije dobro pisati domaću zadaću umjesto djeteta, neovisno o tome koliko se dijete muči s gradivom ili koliko roditelj želi da ima što bolje ocjene. Svaka ocjena treba biti odraz djetetova truda te ga prema tome ocjena treba nagraditi ili kazniti. Ako djeca u osnovnoškolskoj dobi nauče imati roditelje uvijek na raspolaganju, kasnije će (npr. na fakultetu) imati velikih poteškoća jer roditelji neće uvijek biti tu za njih. Upravo je ova dob presudna za daljnje snalaženje u životnim situacijama, stoga djeca trebaju više raditi i pokušavati sami, ako za to imaju sposobnosti. To ne znači da se djeci ne smije ponekad pomoći. Treba im lijepo objasniti te ih navesti da sami dođu do rješenja. Djeca trebaju znati da su i sama, bez pomoći roditelja, sposobna donijeti odluku i doći do rješenja. Evo mišljenja jednog učitelja razredne nastave: Mislim da je danas malo pretjerano sudjelovanje roditelja u školskom životu svoje djece, općenito. Roditelji se ipak, koliko im je god stalo do svoje djece, ne bi trebali potpuno upustiti u obrazovanje svoje djece. To zapravo može u neku ruku, i pogoršati dijete i njegove ocjene. Vrlo je lako jednom nastavniku prepoznati tekst koji je pisala neka starija osoba. Bolje je pitati nekoga za savjet, nego podvaliti tuđi rad.
Iz svih prikupljenih podataka i informacija vidljivo je da pomaganje roditelja djeci u učenju ima više loših negoli dobrih strana. Pozivamo roditelje da svoju djecu potiču na razmišljanje, a ne da ih krivo usmjeravaju misleći da im time pomažu. Zato, učenici, dajte sve od sebe i na kraju se ponosite svojim VLASTITIM uspjehom!
Lucija Nadih i Ines Šimunović, 8.b