Ima li današnja prehrana utjecaj na ADHD

Što je to ADHD?

Suvremeni život donosi i mnoge „suvremene bolesti“. Jedna od takvih bolesti je i ADHD. Što je to? ADHD ( eng. Attention Deficit and Hyperactivity Disorder) je poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću. Djecu se obilježava s ADHD sindromom zbog različitosti u načinu rada mozga koji im otežava da čine određene stvari – kao što je održavanje pozornosti ili mirno sjedenje.

Neka djeca s ADHD-om kažu: Teško mi je koncentrirati se. Često sanjarim ili gledam uokolo. ili Ne mogu usporiti. Kao da u sebi imam motor koji se ne želi zaustaviti.

Imati ADHD ne znači da su nečiji mozak i tijelo bolesni. Imati ADHD, također, ne znači da je netko glup, lijen, lud, loš ili bolestan. Djeca s ADHD-om obično imaju puno energije i sudjeluju u puno aktivnosti. Mnoga su kreativna i imaju posebne talente.

Zašto netko ima ADHD?

Znanstvenici koji proučavaju ADHD ne znaju točno zašto ga neki imaju. Mnogi smatraju da se prenosi s roditelja na djecu, no neki ipak smatraju da su djeca bila izložena određenim vrstama kemikalija (aditivi, umjetni šećeri, pojačivači okusa, konzervansi…).

Znanstvenici su pronašli vezu između loše kvalitete prehrane majke u trudnoći i povišenog rizika od razvoja ADHD-a. Prehrana bogata mastima i šećerom u trudnoći može promijeniti djetetovu DNA zbog čega može doći do promjena na mozgu i posljedično razvitka problema u ponašanju.

Je li šećer najveći krivac?

Ne znamo što točno uzrokuje ovaj poremećaj, ali šećer i ADHD su najgora kombinacija. Njega sve više nutricionista, liječnika i znanstvenika naziva tihim ubojicom i biooružjem 21. stoljeća.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da unos šećera ne smije prelaziti 5% od ukupne dnevne energije koju dobivamo hranom. No studije prehrambenih navika pokazuju da dnevno unosimo i do 10 puta više šećera.

Šećeri snažno utječu na mozak i stvaraju ovisnost poput droge, pušenja ili alkohola. U istraživanju koje su profesori, istraživači i studenti proveli na nekoliko sveučilišta, dokazano je kako šećer na mozak ima jednak utjecaj kao kokain ili morfij. U laboratorijskim istraživanjima, štakori su radije uzimali slastice, nego kokain i druge opojne droge.

Primjer:

Ana, 10 godina

Anina majka: „ Ani nije dijagnosticiran ADHD, ali sam primijetila da ima većinu karakterističnih simptoma. Od malih nogu je bila živahna i nije mogla mirno sjediti i gledati crtane filmove i nisam joj mogla čitati priče kao svom prvom djetetu. Danas, kada uči, ne može mirno sjediti na stolici i ponavljati gradivo. Na jedno moje pitanje vezano uz gradivo ima tri pitanja nevezana za školu. Uvijek upada u riječ i ne može pričekati da nešto kažemo. Stalno je u pokretu. Uz sve to ona ima veliku ljubav prema gimnastici koja joj je bila „ispušni ventil“. Izrazito je kreativna. Analizirajući njezine sposobnosti, odnos prema radu i mogućnost koncentracije, uvidjela sam da velik dio problema potječe od njene prehrane. Naime, Ana je oduvijek konzumirala veću količinu slatkiša od preporučene. Tu se stvorio dodatni problem. Kada bih joj pokušala uskratiti određenu količinu slatkiša u danu, postajala bi nervozna. S tim se naravno može boriti. Često ju natjeram da jede voće umjesto slatkiša. No njezina hiperaktivnost i manjak pažnje će ostati. To se ne može iskorijeniti, ali se može smanjiti pravilnom prehranom i zdravim navikama. Ona je jednostavno takva i ne želim ju tjerati da bude nešto što nije. Pokušavam naći ravnotežu između Anine potrebe za slatkim i držanja istoga pod kontrolom.

Pravilna prehrana – smanjenje problema

Jedan od najvažnijih načina kako ublažiti ADHD je zasigurno uravnotežena, izbalansirana i pravilna prehrana.

Pod tim se podrazumijeva konzumiranje zdrave hrane koje sadrže vitamine, bjelančevine, minerale, dobre masnoće i ulja te superhranu kao što su losos,  tuna, orašasti plodovi, mlijeko i jaja. Te namirnice treba uzimati u preporučanim omjerima.

Dakle, iz niza istraživanja i primjera iz života možemo zaključiti da današnji način prehrane, koji uključuje unos veće količine šećera i ostalih umjetnih dodatka hrani, bitno utječe na ADHD.

Sara Lujić, 8.b

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *