Intervju s Tihanom Stojsavljević

Dok mnogi ljudi sanjaju o Americi, Tihana Stojsavljević mogla bi ostvariti svoj američki san zahvaljujući velikom trudu, radu i svom talentu. Mlada osamnaestogodišnja košarkašica, naša bivša učenica i novinarka, prihvatila je stipendiju Sveučilišta u Maineu u Sjedinjenim Američkim Državama. Očekuju je četiri godine studiranja na tom sveučilištu i igranja za njihovu košarkašku ekipu. Razgovarali smo s Tihanom o putu u Ameriku, njezinim očekivanjima, školovanju i košarci.

Tihana, predstavi nam svoj košarkaški put.

Košarkom se bavim sedam godina. Počela sam je trenirati u ŽKK Brod. Prešla sam u ŽKK Novi Zagreb u 1. razredu srednje škole i upisala sportsku gimnaziju, a sada sam u ŽKK Trešnjevka. Igram za Žensku juniorsku reprezentaciju Hrvatske. Prije košarke sam se bavila: tenisom, odbojkom, rukometom, plivanjem, a baletom čak sedam godina. Da ne igram košarku, bila bih balerina. Još i danas trčim na prstima. Najbolja mi je i dalje moja prva trenerica Kornelija Kvesić. Zahvaljujući košarci, posjetila sam većinu europskih država i naravno SAD. Od poznatih košarkašica upoznala sam: Dianu Taurasi, Candace Parker, Albu Torrens, Milicu Dabović, Lucu Ivanković, Mariju Vrsaljko-Režan, Antoniju Mišuru, Jelenu Ivezić… I evo, studirat ću i igrati košarku od kolovoza 2016. za Sveučilište u Maineu u Oronu, u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kakva si bila kao učenica i u kakvom sjećanju ti je ostala naša škola?

Kao učenica sam bila odlična i vrlo dobra, a naša škola mi je ostala u najljepšem i najboljem sjećanju. Da nije, ne bih ni došla u posjet pozdraviti svoje bivše učitelje. Posebno sam voljela engleski jezik.  Najbolja nastavnica mi je bila nastavnica Verica Špoljarić. Tada nisam mogla ni zamisliti da ću otići jednog dana u Ameriku. I nastavnica Julijana Jozanović i nastavnica Špoljarić, koje su mi predavale engleski, utjecale su na moje znanje engleskog jezika. Govorim ga kao da sam se rodila u Americi. Obožavam jezike. Čekajući let za SAD, u Frankfurtu u zračnoj luci molila sam ljude da pričaju sa mnom na njemačkom jeziku.

Kako si došla do stipendije?

Kako igram za našu Hrvatsku juniorsku košarkašku reprezentaciju, primijetili su me na europskim prvenstvima.  Dobivala sam već tri godine ponude da igram košarku ne samo u Americi nego i u Europi, ali europske ponude nisu uključivale studiranje. Za mene su se borila još dva sveučilišta u Chicagu, jedan u Miamiju, jedan u Los Angelesu te University of Maine. Na početku to nisam ozbiljno shvaćala, a sada nakon što sam posjetila Sveučilište, presretna sam što su me izabrali. Rekli su da zbog moje visine (visoka sam 189 cm), tijela i tehnike vide u meni veliki potencijal, da sam poput plastelina koji će oblikovati u još bolju košarkašicu. Do SAD-a sam putovala čak 23 sata, a onda nisam mogla vjerovati kako oni žive. Sve je kao u filmu!

Opiši nam što ti se svidjelo tijekom posjeta Sveučilištu?

Njihova je ekipa jedna od najboljih ekipa u tom dijelu Amerike i među prvih su deset ekipa po prosjeku ocjena. Tamo su sportašice koje imaju najbolje ocjene u cijeloj Americi. Uz glavnog trenera Richarda Barrona klub ima još četiri pomoćna trenera, fizioterapeuta, pa imaju čak i dva perača dresova! Na utakmicama bude 5 000 do 6 000 gledatelja. Nakon pobjede igračice plešu, zajedno s publikom, njihov electrical dance. Kada sam s igračicama kluba išla u shoping centar, djevojke su dijelile autograme. Htjeli su se i sa mnom fotografirati i upoznati me kad su čuli da ću od sljedeće godine i ja postati njihovom igračicom. Da vidite tek svlačionice! Svaka djevojka ima svoj ormar s imenom, a kada ga otvorite, iz njega možete izvući radni stol i stolicu za učenje. Djevojke jako puno vremena provedu na treningu, pa da mogu tamo i učiti u stankama. I zamislite, u tom  ormaru čeka te dvadesetak markiranih tenisica u bojama kluba!?

Pada li teško tvojoj obitelji i prijateljima što odlaziš u Ameriku?

Da, ali svi su ponosni i sretni, a i ja sam presretna. Već sam upoznala te djevojke tako da ću se osjećati kao kod kuće. U Hrvatsku ću dolaziti ako bude prilike za Božić, a imat ću vremena od svibnja do kolovoza svake godine. Doista sam puno učila, trenirala i radila da bih sada odustala od svoga sna i ostala u Hrvatskoj. Dobit ću stipendiju za četiri godine, a samo jedna godina košta od 40 000 do 60 000 dolara.

Što očekuješ od školovanja u Americi?

Studirat ću međunarodne odnose i diplomaciju. Očekujem da ću imati diplomu u ruci i onda ću odlučiti želim li se dalje baviti košarkom ili želim ići u diplomaciju. Radujem se što ću vidjeti velike američke gradove jer ćemo igrati protiv ostalih sveučilišta američkih saveznih država. Jako se radujem  dobrim treninzima i pozitivi. Oduševilo me što su djevojke s klupe koje i ne uđu u igru i one koje igraju 40 minuta podjednako sretne. Nisam primijetila ljubomoru među njima, nego zajedništvo i želju da budu najbolje kao tim.

Gdje se vidiš za deset godina?

Ne znam bih li zauvijek voljela ostati u Americi. Za deset godina bih voljela biti s diplomom u ruci i raditi u UN-u. Ne želim previše govoriti o budućnosti, već se koncentrirati na svakodnevni rad i obveze kako bih jednoga dana, kada se zaposlim, mogla utjecati na živote ljudi i pozitivne promjene u društvu i sportu.

Što bi poručila mladim sportašima i sportašicama?

Samo neka uče jer je to najbitnije. Sport je bitan i prekrasan. Može se upoznati puno ljudi preko sporta, ali učite, čitajte puno knjiga, volite svoju obitelj, budite dobri prema svima, oprostite i pomozite.

Nadamo se da će se Tihanina predviđanja i želje ostvariti. U ime cijele naše škole želimo joj snagu i volju neka nastavi biti tako uporna i vrijedna. Sretno, Tihana!

Sara Lujić, 7.b

 

BLIC PITANJA

Štikle ili tenisice? Ne mogu se odlučiti.

Šminka: da ili ne? Da.

Trenirka ili traperice? Trenerka.

Izaći van ili ostati kod kuće? Izaći van.

Pas ili mačka? Pas.

Dan ili noć? Dan.

Brza ili zdrava hrana? Zdrava hrana.

Avion ili autobus? Avion, naravno.

New York ili Los Angeles? New York.

Brineta ili plavuša? Plavuša.

iPhone ili Samsung? iPhone.

Sport Vision ili H&M? H&M.

Nike ili Adidas? Nike.

Coca-Cola ili Fanta? Coca-Cola.

Kratka ili duga kosa? Duga kosa.

Stephen Curry ili LeBron James? Ne mogu se odlučiti.

                                                                Leonarda Šebalj, 7.b

 

Fotografije su iz osobnoga albuma sugovornice.