Kraj školske godine najemotivniji je uvijek učenicima osmih razreda. Nakon osam godina u učionicama naše škole rastaju se od svoga razreda, svojih nastavnika, svoje škole. Kao i svake godine pozvali smo one koji su svih osam godina prolazili s odličnim uspjehom na kratki, vedri, odlikaški razgovor.
8.a nikad neće biti zaboravljen. 🙂 Od cijele škole upravo će im njihov razred ostati u sjećanju. Smatraju da ih svi nastavnici vole jer su pametni i jer uopće ne ometaju nastavu. Dobro, možda malo ipak jesu bili življi tijekom osmog razreda što opravdavaju ulaskom u pubertet – i dlakama na nogama koje su im intezivno počele rasti. Što bi promijenili u školi? Voljeli bi bolju užinu, ili barem obilniju, manju satnicu, njemački u sklopu rasporeda redovne nastave, malo kasniji početak nastave ujutro i da se može jesti pod satom ako si gladan, a piti ako si žedan. Bilo je puno smiješnih izjava tijekom školovanja (tipa uvala je mjesto gdje se voda uvali, a zaljev gdje se voda zalijeva), a izdvojili su anegdotu kad su, nestašni kakvi jesu, igrali nogomet u dvorani male škole umjesto da su došli na informatiku… i tako zaradili dva neopravdana sata. Svi su se jednoglasno složili da im je najposebniji od svih nastavnika kraljina Veljo (nastavnik Velimir Kljaić). Kad pita onda je problem, ali kad je test, skoro ništa ne gleda, a ako i vidi udžbenik pod stolom, kaže da ga se spremi da te ne dovodi u napast.
Ekskurzije, ekipa, interne šale, fiksne ideje, Antine fore, rođendani – ostat će 8.b najviše u sjećanju. Nisu bili ni najgori, ni najbolji od osmaša – onako, jedan vedar, pričljiv razred. U našoj školi bi promijenili stav ponekih nastavnika – voljeli bi kada bi imali prijateljski odnos prema učenicima. Rado će pamtiti nastavnika Velimira, nastavnicu Čalušić, Rukavinu, Penić i Martinović jer su se upravo oni prijateljski odnosili prema njima, pa nastavnika Novosela jer su neki od njih puno vremena proveli na probama… Na kraju su zaključili da će pamtiti sve nastavnike jer su oni jako dobra djeca. Upoznati su s činjenicom da se, kad prijeđu u srednju školu, neki iz razreda koji su proveli osam godina zajedno u klupama i ne pozdrave. Dapače, već sada im se to događa s pojedincima iz razreda.
Ako 8.b nije bio ni najbolji, ni najgori, ako sebe 8.a smatra najboljim od osmaša, pogodite što o svom razredu misle četiri odlikaša 8. c? Da su drukčiji od drugih, onako mentalno! 🙂 Prijatelje i veliki odmor spremaju u svoja lijepa dugoročna sjećanja. I njima je zbog razloga nastavnik Veljo najdraži. Svakako bi promijenili dobavljača užine. Prepuni anegdota s nastave razmišljali su što se uopće smije javno ispričati. Odlučili su se za onu kada su se dobacivali bocom punom vode. Netko ju je šutnuo na volej i ona je udarila o strop. Voda se razlila po cijelom razredu. Dok su brisali torbe, ušao je nastavnik i pitao zašto je sve mokro. Netko je odgovorio da propušta strop, a bio je sunčan dan.
Iz 8.d samo su trojica odlikaša, i to opet sami dečki. Prva četiri razreda su im bila lagana, a onda su njih trojica imali različita razmišljanja koji je razred bio teži – 5. razred jer je sve drukčije i treba shvatiti kako se ponašati i kako učiti kod koga od nastavnika ili 7. razred kad su dobili zahtjevnu fiziku i kemiju. Osmi razred im je prebrzo prošao. Njihova razrednica Marija Penić i nastavnica Željka Kačar su im bile najdraže. Žao im je što se rastaju s prijateljima, ali i znatiželjni su jer ih toliko toga novoga očekuje. Oni su išli korak naprijed kad su u pitanju promjene – voljeli bi moderniju nastavu, s više uključivanja tehologije i logičkoga zaključivanja, a manje učenja podataka napamet.
Kada naši odlikaši upišu neku od gimnazija (klasičnu, opću i matematičku) ili tehničku školu, bit će na ponos svojoj osnovnoj školi i trudit će se dokazati da nije predrasuda da iz OŠ Antuna Mihanovića stižu kreativni i pametni odlikaši. Svim osmašima držimo fige da se upišu u školu koju žele i jednoga dana budu sretni i nasmijani ljudi baš kao što su sada veseli i vedri.
Antonela Orkić, 6.b