Dana 19.4.2018. novinari Osnovne škole „Antun Mihanović“ pošli su s nastavnicom Irenom Alinjak u pravu pustolovinu.
Sve je započelo šetnjom prema Tvrđavi. Tamo smo se malo odmorili i posjetili Tvrđavski zatvor, starinski uređenu ljekarnu te kovačnicu. Vidjeli smo velik broj sprava koje su se upotrebljavale za mučenje ljudi. Ondje su izložene i lutke, zatvorenici i čuvari, da bi se posjetiteljima muzeja dočaralo kako je to doista izgledalo.
Nakon posjeta muzeju, nastavnica nas je odvela do Gradske knjižnice, gdje smo prisustvovali predstavljanju knjige „MALE RIJEČI KOJE RASTU“, poznatog brodskog književnika Antuna Tonija Barteka.
Čitanje pjesama u izvedbi najmlađih recitatora, ali i samoga autora, uveli su nas u svijet djetinjstva, ljepote i čarolije.
Dva sata provedena s književnikom jako su brzo prošla i imali smo mogućnost s njim razgovarati i postaviti mu nekoliko pitanja jer nas je sve zanimalo kako je počeo pisati i što je bila njegova inspiracija.
Kada je predavanje završilo, moja prijateljica Nika i ja odlučile smo autora knjige pitati nekoliko zanimljivih pitanja:
Možete li nam ukratko opisati vaše djetinjstvo?
“Moje djetinjstvo bilo je vrlo sretno i zabavno. Bilo je razdoblja u kojima sam znao biti sam i tužan, ali većinu vremena provodio sam sa svojim prijateljima vani. Nekada smo znali od susjeda ukrasti kukuruz pa ga navečer peći na vatri. Iako je bio svjestan da krademo, pustio nas je jer je znao da je to samo dio naše zabave. Osim toga, moj otac je bio pošten čovjek i uvijek je bio tu za mene i uljepšao mi je djetinjstvo. Naravno, znao sam nekada biti zloćko, ali ništa pretjerano… Za svoje djetinjstvo mogu reći da je bilo odlično.”
Što Vas je potaknulo da počnete pisati?
“Ima puno stvari koje su me potaknule na pisanje, ali najviše od svega to što sam oduvijek volio čitati poeziju i poneki roman… Nakon sto su me zvali da se pridružim pisanju o Ivani Brlić-Mažuranić, došla mi je ideja da pišem svoje pjesmice i priče.”
Imate li neki savjet koji biste dali novim generacijama?
„Jedini savjet koji im mogu dati jest to da pažljivo biraju riječi koje će izreći drugima jer pogrešan izbor nekih riječi doista može povrijediti tu osobu, čak i ako to nismo tako mislili.”
Za sve nas, mlade novinare, dan je bio jako lijep i zanimljiv. Ugodni sati provedeni s nastavnicom završili su odlaskom u slastičarnicu gdje smo se opustili i zasladili.
Tia Hodžić, 7.a