Mnogi se ljudi u današnjem svijetu bore za svoja, ali i tuđa prava. Međusobno si namećemo rasprave o tome ima li odjeća svoj spol, podcjenjuju li se žene, invalidi… Veliki je upitnik i pred pitanjem podjele poslova.
Vjerujem da i dalje postoje ljudi koji smatraju da su žene potuplja bića za koje je isključivo kuća i poslovi u njoj. Lakši su, zar ne? Pranje posuđa i odjeće, kuhanje, čišćenje ne zahtijeva veliku inteligenciju, mišićnu masu ili pak izdržljivost? To su tako jednostavni poslovi, čovječe, uopće se ne umoriš. Pogotovo kad ti dijete brizne u plač, pa ti se drugo zaprlja, a ono treće je palo. Zašto muškarci ne obavljaju takve treninge? Čak osobu masiraju i psihički. Uvijek se brane govoreći da su žene slabije, da ne mogu, da ne znaju… No je li to glavni posao muškaraca? Laprdanje?
Muškarca može privlačiti alat, a može i kuhinja. Ženu može zanimati krojenje, a mogu i automobili. To se definira interesima, a ne spolom. Prije ću zapaliti kuhinju ja nego Špiček.
Čovjek se kao čovjek definitivno ne može definirati spolom. Nečiji interes, čežnja za nečim, poštovanje, marljivost, ljubav… to nikako ne dijelimo na dva dijela. Zašto bi onda poslove? Svatko ima granu, ili pak više njih, koje ga privlače i čije plodove jede, na čiji se trn bode. I plod i trn čovjeka uče i održavaju, samo što ovisi kako čovjek na njih gleda, odnosno na koji ih način prihvaća. Ljudi su različiti. Muškarca može privlačiti alat, a može i kuhinja. Ženu može zanimati krojenje, a mogu i automobili. To se definira interesima, a ne spolom. Ljudi su različiti jednako koliko su i jednaki. Njihova bi prava trebala biti uvažena i poštivana. Onog koji kaže da je isključivo kuhinja za žene automatski gađam vrećicom mahuna. Prije ću zapaliti kuhinju ja nego Špiček. A muško je. To ga je zanimalo, to je volio. To ga i dalje zanima, to i dalje voli te se time sad i bavi. Predivno, zar ne?
Smatram da zaista ne postoje muški i ženski poslovi. Postoje oni koji ti se sviđaju više i oni koji ti se sviđaju manje. Kapak. Tu sve završavam. Svatko se ima pravo baviti onim što ga veseli, a veseo je svijet najljepši svijet, ne?
Lucija Krijan, 8.b