Četvrtak, 17. 10. 2024. je bio odličan dan za kazalište u školi. Dječja predstava pod naslovom “Raspucavanje” u produkciji Kazališta Lutonjica Toporko iz Samobora gostovala je u našoj školi. Redatelj predstave i autor teksta je Vid Balog, a glavni glumci: Jakov Jozić, Jan Novosel i Roko Raguž.
Čim su glumci ušli u dvoranu, svi smo se počeli smijati i gledati jedni u druge. Njihovi kostimi su nas nasmijali jer su se slagali uz radnju i likove koji su bili odlični. Prikazali su tri različita problema i nacionalnosti. Svaki od njih govorio je drukčije i primijetila sam da su mi neki ljudi bliži. Npr. Bornu sam skoro u potpunosti razumjela jer je Hrvat, Kemala isto jer Roma ima svugdje pa i u Hrvatskoj. Jedino sam Aleša, Slovenca, teško razumjela. Glumci su glumili jako uvjerljivo da sam pomislila kako gledam seriju! Kada su Borna, Aleš i Kemal pročitali svoje zadaće, mogli smo shvatiti uzroke njihovog ponašanja što mi se svidjelo jer je tako i u stvarnom životu. Aleš je nasilan kao i njegov otac prema njegovoj obitelji, Rom je siromašan i rijetko tko je u njegovoj obitelji obrazovan, a Aleš se druži s Kemalom koji ga štiti jer se i njemu nasilnici rugaju.
Na sceni je bio sat, nisam shvatila zašto je tamo, a bile su i stolice koje su poslužile za slaganje ruske i slovenske zastave. Svidjelo mi se što ih je na kraju pjesma zbližila i kako su kao u usporenom snimku prikazali sreću zbog utakmice. Jedino što je zvuk nama koji smo sjedili bočno bio jako loš i nismo najbolje razumjeli govor glumaca.
Poruka, to jest ideja, bila je da nasilje nije rješenje i da nogomet spaja ljude. Publika je reagirala različito, peti i šesti razredi su se smijali i bili oduševljeni, a sedmaši i osmaši su podijeljenih mišljenja. Meni se predstava jako sviđa jer je odlično osmišljena i ima dobru pouku. Iako je mjesto radnje učionica u koju su njih trojica zatvoreni po kazni i ne smiju gledati utakmicu Brazil-Hrvatska, uopće nije bilo dosadno gledati njihove sukobe i verbalna prepucavanja. Nadam se da će biti još ovakvih predstava za mlade.
TEKST: Petra Pavić, 8. a
FOTOGRAFIJE: Lucija Lebić