Slavonska pogača tradicionalno je jelo s prostora Slavonije koja hrani naše generacije stoljećima. Zahvaljujući brodskoj ženskoj pjevačkoj skupini Vesele Šokice, jelo je pod preventivnom zaštitom kulturnih dobara. Želja im je staviti pogaču na službeni popis nematerijalne kulturne baštine Lijepe Naše, no potrebno ju je promovirati u cijeloj Hrvatskoj, čak i dalje. Nadamo se da će Šokice uspjeti ispuniti svoj cilj te da ćemo ovim razgovorom s Katicom Švaganović pomoći u očuvanju naše tradicije. Slavonska pjesma, običaji i recepti nisu samo prošlost – neka budu naša sadašnjost i budućnost.
NEKA SE ZNA TKO SMO
Predstavite se.
Ja sam Katica Švaganović, voditeljica ženske pjevačke grupe Vesele Šokice iz Slavonskoga Broda.
Otkud dolazi naziv Vašeg pjevačkog sastava?
Pjevamo naše tradicionalne, stare pjesme, a vesele smo, nasmijane smo, volimo pjevati, igrati i družiti se.
Kako ste se okupile i počele pjevati zajedno?
Okupile smo se 2005. godine. Trebale smo pjevati u nekoj emisiji Tamburaški štit na Radio Brodu. Okupilo se nas pet, šest da sačuvamo običaje, da sačuvamo pjesme. Vi, mladi, više volite ovo moderno, što ja kažem te cajke koje su sada moderne. Mi nismo baš zato, mi hoćemo ostati svoje. Da se zna tko smo, što smo, odakle smo.
Osim pjesme, sudjelujete u očuvanju slavonske pogače. Što je slavonska pogača i zašto je posebna?
Slavonska pogača je vrsta pogače koja je othranila mnoge, mnoge generacije. Jako je zasitna, jako je ukusna. Mi smo je jednom pekli s vašim đacima. Pitala sam ih što je bolje – ovo ili pizza i svi su rekli pogača. Zato što je ukusna. Kada se ispeče pogača, prereže se, sredina se iskriža na kocke i zalije se mašću na kojoj se pržila slanina, šunka, kobasica… i njih postavljamo na nju. Sočna je i zdrava što je najbitnije.
Imate li skrivenu tajnu kako napraviti najbolju pogaču?
Nemamo skrivenu tajnu. To je ona naša prava slavonska, šokačka pogača. Trebaju vam: germa, brašno, voda, sol i duša.
PROMOCIJA TRADICIONALNOGA RECEPTA
Kako ste došle na ideju da zaštitite pogaču kao kulturno nematerijalno dobro?
Mi u Slavoniji imamo puno starih jela koja već počinju izumirati. Ta se jela treba mijesiti, a mladi hoće sve nabrzinu. Znate i po sebi da volite sve što je brzo. Ne treba ona puno prostora i puno vremena, ali treba se zamijesiti, pa dok se ispeče… Gledale smo okolo, svi sve zaštićuju, a ona je, kao što sam već rekla, othranila generacije ljudi i mislim da je zaslužila da se o njoj piše i zna.
Što bi značilo kad bi slavonska pogača bila zaštićena?
Kad bi bila zaštićena, sačuvao bi se recept i spriječili bismo da se zaboravi i zamijeni nečim drugim. Puno bi značilo. I u svijetu ja želim da se ona peče, i po restoranima… Kad je bio Pogača fest, puno je ljudi pitalo gdje se to može kupiti, gdje bi mogli to pojesti, a nema se gdje. Na Pogača festu imale smo četrdeset ispečenih pogača, a mi smo došle kući gladne i pravile smo si jelo jer se sve pojelo. To je bila prava otimačina.
Kako promovirate slavonsku pogaču?
Gdje god je što, gdje god nas zovu, dolazimo. Bile smo u Osijeku, Požegi… Gdje god idemo, pečemo i pokazujemo je, mnogi ljudi je jedu i otimaju se za nju. Mi sad nastojimo širiti to što dalje.
Jesu li Pogača fest potaknule Vesele Šokice?
Da.
Koji su vam daljnji planovi?
Imamo jako puno planova, samo što za njih treba vremena i financijskih sredstava. Imamo i još hrane koju bi se trebalo zaštititi.
Kako učenici mogu pomoći u očuvanju slavonske pogače i tradicije?
Nas su naše bake učile kuhati i sad napadnite vaše bake i mame da vas uče sve ovo naše što je domaće jer domaće je jako dobro, jako kvalitetno. Izbjegavajte ovo kupovno kojekakvo da ne kažem smeće.
Bila je vaša medijska družina već jednom kod nas na obuci kako se radi pogača. Dogovorili smo još jednu radionicu u trećem mjesecu. Kad budemo išli na Hrvatsku radioteleviziju u emisiju Dobro jutro, Hrvatska predstaviti drugi Pogača fest, pozvat ćemo i vas učenike koji su zainteresirani za pečenje slavonske pogače da idete s nama i govorite o pogači. Dogovorili smo da ćete dobiti svoj štand na Pogača festu. Najvažnije je da se tradicija nastavi i da se ponosimo svojim korijenima.
Pripremila: Lucija Kovačević, 8. b