Uz početak manifestacije U svijetu Bajki Ivane Brlić-Mažuranić, pisali smo bajkovite priče potaknuti Ivaninim Pričama iz davnine.
Bio jednom davno jedan dječak po imenu Noa (to uopće nisam bio ja, pisac ove bajke). On je jako volio nogomet, a kad kažem jako, onda mislim stvarno jako.
Noa se dogovorio sa svojim prijateljima da idu na nogometno igralište. Šteta bi bilo da propuste takvu priliku. Još je bila i sunčana subota, kao da je i sam Bog znao da su dječaci željni igranja i druženja. I kad su se okupili, podijelili se u timove, igra je počela.
Nije prošlo pet minuta Noa je imao loptu, i jednu veliku šansu da njegov tim ima prednost. Odjednom začuje unutarnji glas. To je zapravo bio Bijes, no Noa to nije znao. Jako se prepao, ali… sjetio se da je muško! I odlučio ga poslušati. Unutarnji glasić mu je rekao: „Driblaj! Driblaj, nemoj dodati prijatelju. Uzmi tu slavu za sebe!“ Učinio je to, driblao i kad je prešao svu obranu, imao je priliku dodati prijatelju ili predriblati golmana. Nije to napravio! Nije dodao prijatelju, nego je samo nastavio driblati i golman mu je uspio uzeti loptu. Napucao ju je jako i protivnici su postigli gol. Sve zbog Noe! Ili Bijesa? Naravno da su se svi prijatelji naljutili na njega. Ispred Noe se stvorio Bijes. I rekao: „Ha-ha-ha, jesam te! Povjerovao si mi, sad te svi mrze!“ „To si bio ti!?“ ljutito je rekao Noa u sebi. Bijes odjednom nestane.
Utakmica se nastavila. Opet su bili pred golom suparnika, i Noa je opet imao loptu. Koja slučajnost! Glasić se ponovno javio, i pokušao ga nagovoriti. Ovaj put ga Noa odluči nadmudriti. Pravio se da je pristao na njegovu ideju. Našao se opet jedan na jedan s golmanom, ali je loptu spretno dodao prijatelju koji je postigao gol. Huraaaa! Više se nitko nije ljutio na Nou. Samo Bijes jest, i to toliko da je na kraju nestao i nikada više nije pokazao to svoje crveno ružno lice i umiljati zločesti glasić. Noa se sjetio natpisa u učionici engleskoga jezika „Teamwoork makes the dreamwoork!“ i pomislio kako je upravo naučio tu lekciju.
Noa Pohilj, 6. a