Lirski vatromet 3.a

Moja baka

Moja baka se zove Petra.  Ona je za mene dobra, brižna, pametna i darežljiva.

Ima smeđu kosu, malo kovrčavu kosu. Ima oči smeđe kao čokolada. Nije visoka ni mala. Najčešće nosi trenerku i majicu dugih rukava. Voli mene i moje sestre. Mnogo voli maziti mačke. Ona pere, čisti, kuha i sadi. Kad je bila mlada, voljela je pisati i smišljati šale.

  Ona je dobra prema meni i mojim sestrama. Lijepa je poput princeze. Kad kuha, kao da je najbolja kuharica na svijetu. Volim se igrati s njom i volim joj pomagati.

Anđelina Ćosić

Moja baka

  Moja se baka zove Branka. Ona je za mene najveća sreća.

Nosi crvene naočale. Ima tamno-smeđe oči. Mršava je i ima tanke ruke i noge. Glava joj je okrugla i ima smeđu kratku kosu. Često nosi kratku bijelu majicu. Puno kuha. Često radi kolače. Ide u šetnju. Ide na posao.

  Draga je jer uvijek skuha ono što ja volim. Brine se za mene kad mama i tata idu negdje. Jako je volim i puno mi znači. Volim ići k njoj. Igram se s njom nogometa.

Bruno Hrgović

Moja baka

Moja baka se zove Janja. Ona je za mene najbolja baka na svijetu.

Ima lijepu sijedu kosu i voli plavu boju. Voli kada joj dođemo u posjet. Ima plave oči i okruglu glavu. Ona je poput najboljeg kuhara. Visoka je i stalno radi u vrtu. Voli pričati s mojom mamom. Ima glatku kožu i mršava je. Volim kada me grli i ljubi.

Jako je draga, ljubazna i dobra. Naš odnos je poput dva najbolja prijatelja.

Luka Biondić

 

Monolog jedne jabuke

Ja sam jabuka.  Crvene sam boje i imam mekanu kožicu. Nisam baš velika, a ni mala.

Živim u kući tete Ljubice. Teta Ljubica me stavila u svoju najdražu košaru. Volim pričati s kruškom i bananom. Ne volim kad me kruška budi hrkanjem. U dva i trideset idem u školu voća. Jednom je crv skoro ušao u mene.

Očekujem da će me netko pojesti. Nadam se da ću biti ukusna.

Anđelina Ćosić

Moje ruke

  Nikad nisam razmišljala o svojim rukama, o tome kako izgledaju i što sve mogu raditi.

Ruka ima pet prstiju. Najjači prst je palac, a prst koji pokazuje je kažiprst. Najveći je srednjak koji se ne smije dizati sam. Također prsti imaju nokte. Ruke imaju crte svuda po sebi. Uredne su i glatke. Imaju sitne vene i žile. Vole dirati i pipati, vole gurati i držati. Moraju biti čiste, a za to su heroji voda i sapun. Možemo prste utisnuti u tintu pa ćete vidjeti da imaju kružnice po sebi.

Kod mojih ruku mi se sviđa kako svašta mogu. Kako funkcioniraju. Ne sviđa mi se što se ponekad uprljaju. Također mi se ne sviđa što moram puno pisati.

                                                                                                                                                             Anđelina Ćosić

Priča jednog zrna

Ja sam zrno pšenice. Dolazim iz zemlje. Živim u kruhu.

Okrugao sam i bijel. Ljeto mi je omiljeno godišnje doba jer tada izrastem u prekrasan klas. Volim kada djeca jedu kruh za doručak, a ne volim da ga bacaju u kantu za smeće.

Zahvalan sam jer mogu nahraniti ljude i životinje. Poručujem djeci svijeta da moraju cijeniti to što imaju dovoljno kruha i pomoći onima koji ga nemaju.

Tina Samardžić

Ususret zimi

Jesen se bliži kraju, a zima počinje.

Zima je hladna. Pahuljice snijega počinju padati, a djeca se vesele. Kad počne padati kiša, djeca moraju ići kući, pa su tužna. Mame i bake su napravile zimnicu. Božić će uskoro. Djeca se vesele rođenju Isusa i poklonima.

Ja se veselim zimi jer će Božić. Mislim da se svi roditelji i djeca trebaju veseliti Božiću i zimi.

                                                                                    Borna Šesto

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *