Kada nam je nastavnica rekla da ćemo u petak (30. rujna 2016.) na satu hrvatskoga imati priliku upoznati osobu koja je pokrenula svoj posao odnosno biznismana, krenule su pretpostavke tko bi to mogao biti. Svi smo jedva čekali taj petak kako bismo vidjeli jesu li naša predviđanja točna. Na sat smo ulazili s pitanjem – je li došao biznismen? Biznismena većina zamišlja u crnom odijelu i s aktovkom u ruci. Upravo zato smo svi bili iznenađeni kada smo u učionici vidjeli Mihaelu Ćosić – djevojku koja se svojim izgledom potpuno uklopila u naš razred. Tekst Trebaš lovu? Zaradi je! o poticanju dječjeg poduzetništva, koji je bio tema našega sata, dopunili smo Mihaelinom poslovnom pričom. Uskoro će fitness centar, koji je otvorila s još dvoje kolega i prijatelja, proslaviti svoj prvi rođendan postojanja.
Mihaela je završila gimnaziju, studirala menadžment kada je saznala putem oglasa za posao u jednom fitness centru. Odlučila se okušati u tome iako nije znala ništa o aerobiku. Dobila je posao, učila je od trenera te se pokazalo da je dobra u tome. U procesu učenja jako je zavoljela aerobik, pilates i zumbu. Završila je niz tečajeva za trenere, a onda se u njoj probudila želja da otvori svoj fitness centar s dvoje svojih prijatelja. Radili su, skupljali novac za pokretanje posla. Svi su oko njih bili sumnjičavi i često im se postavljalo pitanje kako će uspjeti u ovako malome gradu kao što je Slavonski Brod. No oni su odlučili biti hrabri. Tako su saznali za poticaj za samozapošljavanje kao jedan od projekata Europske unije na Zavodu za zapošljavanje i uspjeli dobiti novac. Šest mjeseci su trajali radovi pripreme, a u tjednima pred otvaranje su se reklamirali putem Facebooka i Instagrama. Imam tu ludu sreću da volim što radim i stalno učim, usavršavam svoje znanje… To ljudi prepoznaju i oni koji su prije dolazili na moje treninge jedva su dočekali da otvorimo svoj fitness centar. Sada su nam sve grupe potpuno pune te smo se čak i malo proširili, stoga neke treninge održavamo u jednoj brodskoj školi što je neobično za poduzeća u prvoj godini poslovanja, ispričala je Mihaela.
Mihaeli nije problem dolaziti na posao. Dapače, naglasila je da baš voli ići raditi. Bilo nam je teže u to povjerovati jer većina ljudi ne govori da voli ići na posao. To je samo zato što ga volim i što u svom fitness centru imam oko sebe ljude koji to vole. Tjedno odradim 12 sati treninga. Zamislite da vi tjedno imate 12 sati tjelesnog i svaki sat igrate nogomet, rukomet, košarku, objašnjavala nam je. Taj se primjer svidio onima koji vole tjelesni.
Razgovarali smo o onome što bismo mi željeli poduzeti, trebamo li čekati da odrastemo ili već sada možemo biti poduzetni. Neki od nas su rekli kako ih zaustavlja strah. Mene uvijek uhvati strah kad zbog nekog članka moram kontaktirati s odraslima. Lakše je kad to, nastavnice, vi napravite, priznala je naša urednica Meteora Sara. Da znaš koliko sam se ja bojala kad sam morala otići u sve one ustanove tamo nešto tražiti, rješavati papire. Ja, ovakva mala, koja se boji, da mogu nešto napraviti – stalno sam mislila u sebi. A taj strah je dobar. Ako to ipak napraviš, ako pobijediš strah, da znaš kako se onda osjećaš dobro. I svaki sljedeći puta ti je lakše nešto takvo napraviti, rekla je Mihaela. I ona je istaknula kako je sve lakše uz prijatelje, tj. njezine partnere. Tim savjetom i pokojom vježbicom istezanja priveli smo naš susret kraju. Vjerujem da nas je Mihaela svojim primjerom ohrabrila i dokazala da uvijek postoji način da se probijemo do onoga što želimo.
Iva Andrić, 8.b