I ove godine u našoj školi 17. studenoga 2017. obilježio se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Učenici razredne nastave otišli su u Vukovarsku ulicu zapaliti lampione. U 18 sati održao se glazbeno-scenski program. U znak zahvalnosti djeci poginulih hrvatskih branitelja i njihovim majkama i očevima nosio je naziv Za zaborav je uvijek prerano. U njemu su sudjelovali učenici od 1. do 8. razreda. Prije prigodnoga programa u 16:45 naši novinari i povjesničari osmog razreda razgovorali su s Krešimirom Šimićem zvanom Šima, sinom poginulog branitelja ujedno i autorom knjige Suze moje duše. Tugu tekstova njegove knjige na publiku su prenijeli naši školski recitatori.
Šima nam je pričao kako je pisao neke od tih tekstova s manje od 14 godina opisujući koliko mu je bilo teško bez oca. Sinula mu je ideja da izda tu knjigu kao zbirku pjesama i proznih tekstova. Kada je došao u izdavačku kuću, rekli su mu da knjiga nije književno jaka. Njegova majka je podigla kredit da bi je izdali, a sada je već objavljeno njezino treće izdanje.
U programu su sudjelovali već spomenuuti recitatori kao i tamburaši i zbor naše škole. Program i razgovor sa Šimom je vodio učenik 7.a razreda Krešimir Biščević. Uz Krešimira Šimića tamo su bila i ostala djeca i žene poginulih branitelja.
Dirnula me Šimina priča. Svi njegovi tekstovi naučili su me cijeniti što imam oca, vjerujem i druge.
Fabijan Gabaldo, 5.a