Igra
Moja najdraža igra je maštanje. Najdraža mi je zato što u mašti mogu sve.
Igram se često. Ponekad se znam igrati s prijateljima, i u isto vrijeme maštati. Zamišljam da sam jak kao grom, da trčim brže od brzine svjetlosti, da vidim dalje od dalekih planina, dalje od drugih obala i preko velikoga mora. Zamišljam: šarene staze, vjetar koji odnosi kuće koliko je jak, polja na kojima rastu plave košulje, ogromna čudovišta koja vladaju ljudima na svijetu. Ja uvijek pobjeđujem! Rješavam probleme bilo kako. Osjećam se zabavno poslije igre.
Naučio sam da nestvarnost uvijek djeluje stvarno!
Adrian Djaković, 4.b
Igra
Moja najdraža igra je igra skrivača, zato što je uvijek jako zanimljiva. Igram se u mom naselju s prijateljima, svaki dan.
Kroz igru ulazim u svijet mašte. Kroz maštu sve je drugačije, ulazim u svijet slatkiša: grm postaje veliki keks, a svaka zgrada čaša je puna čokoladnog mlijeka, drveće je od čokolade, itd. Sakrila sam se iza jednog grma, odnosno velikoga keksa. Prijatelji me traže, nigdje me ne mogu naći. Pomalo se u meni pojavljuje strah, čujem svoje prijatelje sa svih strana. Drhtim, u mojim očima vidim da su jako blizu, prošlo je deset sekundi… i odjednom vidim Petru – našla me je! Ali ipak od svih njih me zadnju našla. Prvo je našla Lanu, pa onda Ivana i naposljetku mene.
Odlično sam se provela u igri u svijetu mašte. Naučila sam da se idući put još bolje sakrijem!
Maja Dežmić, 4.b
4.b u slobodnoj igri