Kada ste zadnji put otvorili neki portal na internetu, a da niste vidjeli ni jedan članak o “koroni”, odnosno koronavirusu, odnosno COVIDu-19, odnosno SARS-CoV-2 virusu. Virus se toliko uvukao u naše misli i razgovore da većinom ne prođe ni jedan dan, a da ne razmišljamo o novim mjerama, samoizolaciji ili nečem drugom što je povezano s njim.
Najprije da vas zasitim općim informacijama koje već vjerojatno znate, no ipak ih treba spomenuti. Kad jednom prođe, da se sjećamo kako smo živjeli. Koronavirus je novi soj virusa koji do sada nije bio otkriven kod ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija ga je nazvala SARS-CoV-2, a bolest koju uzrokuje COVID-19. Otkriven je u Kini krajem 2019. godine.
Prema dostupnim informacijama, infekcija koronavirusom najčešće uzorkuje simptome poput povišene temperature, suhog kašlja, nedostatka zraka te naglog gubitka mirisa, okusa ili promjene okusa dok se rjeđe javljaju bolovi u tijelu, glavobolja, umor te povraćanje. Mnogi zarazu poistovjećuju sa simptomima gripe ili prehlade. (Izvor: https://www.koronavirus.hr/, pristupljeno 11. siječnja 2021. godine)
PODSJETIMO SE KAKO SE SVE ODVIJALO
Koronavirus se pojavljuje u Kini krajem 2019. godine, u gradu Wuhanu. Tada se Wuhan predstavljao kao neki manji kineski grad, no Wuhan zapravo ima jedanaest milijuna stanovnika, što za njih i nije nešto veliko. Tako grad za koji nitko nije znao do siječnja 2020. godine postaje grad o kojem pišu svi portali. No, istom brzinom kako je dobio slavu tako ju ubrzo i gubi jer se virus širi Europom i SAD-om. Novo europsko žarište bila je Italija kojoj se dogodio kolaps u zdravstvenom sustavu. U sličnoj situaciji bila je i Španjolska kojoj su brojke također neizmjerno rasle. U veljači, točnije 25.2., prvi Hrvat dobiva pozitivan test na COVID-19. Uskoro se virus polako širi Hrvatskom. Prvi oboljeli u Slavonskom Brodu dobiva svoj pozitivni nalaz 27. veljače. Ubrzo se zatvaraju škole, vrtići, kafići, trgovački centri, radna mjesta, granice, a u pogon se stavlja i sada nam dobro poznati Stožer civilne zaštite. Ljudi kreću u masovne kupovine, trgovine polako ostaju bez zaliha, otkazuju se sportski događaji, javna okupljanja, gradski prijevoz, Olimpijske igre, Europsko prvenstvo u nogometu, misna slavlja, treninzi. Jednom riječju – obustavljaju se svi oblici društvenog života, odnosno događa se nama dobro poznati – prvi „lockdown“. Zatim, na prvi dan proljeća počinje padati snijeg iako cijele zime nije pala ni jedna pahuljica. 22. ožujka 2020. Zagreb pogađa potres od 5.5 stupnjeva po Richteru. Šteta je bila neprocjenjiva, a po društvenim mrežama smo se sažalijevali nad mladim majkama i nad njihovom novorođenčadi iz bolnice u Petrovoj koja je bila jako pogođena.
Situacija u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu, nije bila obećavajuća. Ljudi su sve više „ludjeli“ jer je kontakt s drugim ljudima bio zabranjen. Svaki dan brojke novozaraženih rastu te se najčešće vrte oko 70 novozaraženih po danu, što je za nas bilo zabrinjavajuće, a sada gledamo na to s nostalgijom. Krajem travnja mjere polako popuštaju, a početkom svibnja se otvaraju i frizerski saloni. Kafići, škole (samo za razrednu nastavu), trgovački centri otvaraju se 11. svibnja na veliku radost većine Hrvata. Tada nastaje i zanimljiva fotografija iz našeg grada na kojoj su se dva muškarca zavezala lancima za jedan od kafića te tako poslali Stožeru civilne zaštite poruku kako više nikad neće dopustiti da im zatvore gostionice. Sredinom svibnja život nam se polako vraća u normalu, još uvijek ima virusa oko nas, no virus je lagano oslabio zajedno s toplijim vremenom pa su brojke novozaraženih bile jako male. Ušli smo u fazu, tzv. „novog normalnog“. Nastavna godina se polako primicala kraju te se planira što preko ljeta. Već krajem lipnja brojke se vraćaju na razinu na kojoj su bile što je oko 70-ak novozaraženih dnevno. Ipak, to nam nije poremetilo ljetne planove. Još uvijek je bilo druženja, treninga, tko god je htio, smio je doći u Hrvatsku na ljetovanje… Sredinom kolovoza brojke novozaraženih postaju troznamenkaste tako da se ljudi ipak malo više zabrinjavaju, ali ipak ne u prevelikim razmjerima.
OD NOVE ŠKOLSKE GODINE NASTAVA U ŠKOLI… UZ DRUKČIJE UVJETE
Početkom rujna djeca kreću u školu i u vrtiće. Tada se pojavljuju nova žarišta, a i virus ojačava kako dolaze hladniji dani tako da brojke prvi put u povijesti koronavirusa u Hrvatskoj prelaze brojku od tisuću. Što je vrijeme hladnije, to je virus jači tako da se u studenom i prosincu već navikavamo na velike brojke. Na samom kraju studenog Stožer civilne zaštite donosi nove mjere. Zatvoreni su kafići, restorani, ukinuti su treninzi za sve izuzev najprofesionalnijih sportaša, u crkvama smije biti maksimalno 25 osoba, itd. Tada ulazimo u fazu drugog „lockdowna“. Srednje škole su prešle na „online“ nastavu. Kako nove mjere nisu baš pomogle, sredinom prosinca se očekuju još jače mjere u svrhu suzbijanja pandemije. Također se pokušavamo naviknuti da nam Božić neće baš biti onakav kakav smo priželjkivali. I nije prošao. Druženja su svedena na minimum. Pečenku smo jeli samo s najužim članovima obitelji, kitili smo bor samo s najužim članovima obitelji, otvarali smo poklone samo s najužim članovima obitelji… Nedugo nakon Božića zdravstveni sustav kreće s cijepljenjem. Krajem prosinca ipak se nailazi kraj velikim brojkama te one padaju ispod tisuću, no tu dolazi novi problem – potresi. Teški potresi koji su zadesili Petrinju, Sisak, Glinu i okolicu na samom kraju nesretne 2020. godine i danas, skoro dva tjedna kasnije, podrhtavaju tlo Središnje Hrvatske.
I to je manje više to. Stane na jedan list papira, a činilo se kao da je prošla cijela vječnost.
Fabijan Gabaldo, 8.a
(članak se nastavlja)