Ususret slobodnom vremenu i praznicima, Rebeka predlaže duboku i ozbiljnu knjigu za čitanje Đure Zrakića
Svi me vole, samo tata ne je roman koji je temeljen na istinitom događaju, a napisao ga je Đuro Zrakić. Izdavač knjige je VERBUM. Knjiga ukupno ima 180 stranica. Tema je život dječaka Ivana, kojega je otac napustio, a majka umrla. Isprepliću se teme razorenih obitelji, školovanja, odrastanja, odnos sela i grada, prijateljstva, ljubavi i oprosta.
Glavni lik je dječak Ivan koji živi s bolesnom majkom. Otac ih je ostavio zbog druge žene s kojom ima dvije kćeri. Nakon duge i teške bolesti, Ivanova majka umire i on kreće u potragu za ocem i njegovom obitelji. Ivan je pametan, plemenit, sposoban mladić, omiljen kod svih, čak i kod jedne sestre, ali ne i kod oca. Kada je napokon otac želio prihvatiti Ivana i učiniti ga dijelom svoje obitelji, dogodit će se nešto vrlo dramatično.
Knjiga je podijeljena na pet poglavlja. Svako poglavlje ima svoj naslov. Naslovi govore o najvažnijim zbivanjima u Ivanovom životu. Kronološki su napisani. Način pisanja je jednostavan, tužan, životan.
Prvi problem je briga o teško bolesnoj majci. Ivan je samo dijete koje treba ljubav i brigu roditelja, kako bi slobodno učio i igrao se, a preko noći je sazrio. Umjesto da se majka brine o njemu, on je morao brinuti i prehraniti bolesnu majku. Svakome djetetu je potrebna čvrsta očeva ruka. Tražio je oca. Susretao ga, želio je biti dio njegove obitelji, ali otac se pravio kao da on ne postoji. Iako mu je to sve teško padalo, nije se predavao. Uzdignute glave borio se, učio, radio, molio, volio. Nikada nije odustao.
Kakav je Ivan bio, takvi bismo trebali postati i mi. Ruku neprijatelju pružiti, osmijehom sve osvajati. Nikada odustajati. I nadu nikada ne gubiti. Knjiga mi se jako svidjela i svima bih je preporučila. Ivan je mladi čovjek koji u svakoj situaciji postupa ispravno, koji zna kad je što potrebno reći, koji je strpljiv, plemenit. On nam je primjer kako se sve životne borbe dobivaju upornošću i vedrinom. Knjiga nas ujedno podsjeća da čovjek svakodnevno griješi, da može napraviti tako velike pogreške koje jednim udarcem unište više života.
Ivan potvrđuje onu izreku ‘’Što možeš danas učiniti, ne ostavljaj za sutra.’’ On je jednostavno znao da će sutra već biti kasno. Iako je knjiga završila tužno, ona zapravo završava pobjedom. Zrno je palo na zemlju i umrlo kako bi se rodio bolji novi život.
REBEKA SOLDO, 7.a