Bilo je to igralište gradskoga parka koji su posjećivali djed, unuk i pas. Posjećivali su ga svako zimsko jutro. 

Bilo je prazno. Samo su se djed, unuk i pas igrali po magli koja je poput zavjese prekrivala pogled prema suncu. Djed je klackao unuka snažnim rukama. Iako je bilo hladno, unuk se glasno smijao i šalio s djedom. Pas je skakao oko djeda jer se i on htio popeti na klackalicu. Klackalica je pjevušila sretna. Pas, djed i unuk došli su joj u goste. Namigivala je toboganu jer ju je unuk zagrlio toplim rukavicama. Unuk je zatražio da ga djed spusti i potrčao prema toboganu. Počeo je padati snijeg, a pahuljice su plesale u zraku kao balerine. Unuk se popeo na najvišu stepenicu na toboganu, raširio ruke i spustio se na travu. Pahuljice su počele prekrivati park. Unuk je promatrao svoje i djedove tragove u snijegu. Na njihaljku je posložio grude snijega i s djedom se natjecao tko će više gruda ubaciti u kantu za smeće. Vjetar je njihao grane drveća i snijeg je padao unuku na lice. Unuk se sakrio od djeda iza velikog bora, a djed ga je poput velike dizalice digao u zrak i ponio ga kući.  

Cijeli park je utihnuo, a njegovi stanovnici su ostali sami i tužni prekriveni snijegom. Djed, unuk i pas su nakon igre, zagrljeni i veseli, krenuli kući radujući se bakinim palačinkama s domaćim džemom od marelice. 

Dino Omerbašić, 6.a