Anin tekst začara i prenese svakoga od nas u uspomene na naše dane djetinjstva.
Moje brdo nalazi se u Tomici na brdu pored Podvinja. Penjem se na brdo, skrećem i silazim malo prema dolje. Ugledam narančastu kuću na dva kata.
Otključavam svježe ofarbanu smeđu kapiju. Ulazim tamo gdje sam se igrala s bakom, zalijevala cvijeće, vezala lozu, jela trešnje, čupala travu, okopavala vinograd… Svaki put kada uđem kroz kapiju imam osjećaj kao da moram izvršiti neki bitan zadatak. Šetam po podu od kockica gdje se skriva mahovina. To je mojoj baki jedan od najmržih poslova. Šetam se, a iznad mene vinova loza zasad bez lišća, ali narast će uskoro. Ispred stoji garaža u kojoj moj dida svakakve tajne skriva. Kada smo dida, moja tetka i ja spremali garažu, našli smo autić bez dva kotača i sad slušajte izjavu moga dide: ,Pa šta ako se neko dijete bude htjelo igrati?“ Strašno. Pa smo našli mikser koji ne radi, ali ga je moj dida i dalje htio sačuvati. U garaži ima jedno tri kosilice od kojih jedna radi. Ispred garaže može se ići lijevo i desno, ali uvijek idemo prvo desno jer se na desnoj strani otvaraju vrata. Ispred ulaza stoji jedan stol na kojem stoje kamene kocke kako ne bi vjetar otpuhao stolnjak. Po ljeti ispred kuće vruće nije; trešnja je tu već četrdeset godina. Malo se nakrivila prema kući, ali bome kad trešnja rodi, bude trešanja kao u priči. Samo je problem ‘ko će ih brati jer se moj dida NE SMIJE penjati na ljestve. Svi se bojimo da će pasti. Moj dida baš nas i ne sluša.
Pored stola u proljeće bude jako puno žutih i bijelih narcisa. Iza trešnje su tri vinogradarske breskve koje dida i ja najviše volimo. Pored je jedna bašća, a postoji još jedna kada se ide lijevo od garaže. U prvoj bašći uzgajamo blitvu, grašak, luk… I jedan kompost. Kada se popnemo malo uzbrdo, ugleda se jagode koje su napunile deset godina. Moja baka smatra da je vrijeme za njihov premještaj, ali se moj dida ne slaže s tom idejom. Kada odemo lijevo od garaže, tamo su zasađene: mahune, matovilac, ribizl i još dva reda jagoda. Ispred vrta je jedan bolesna breskva, a pored jagoda su šparoge. Imamo i maline, ali maline nisu baš toliko rasprostranjene kao jagode. Ova druga bašća je iza kuće gdje stoje kolci. I iza kuće je i drugi kompost. Sada se spuštamo do kraja gdje je stol za jelo. Cijelom tom dužinom pruža se dva reda vinograda i jedna rana trešnja. Kada moram čupati korov u vinogradu, najgora je pirika koja se u zemlju pruža i do dva metra. Kada sam bila mala, raspoređivala sam zemljište brda na nečije dijelove. Čak sam i svojoj sestri dodijelila jedan dio, a ona mrzi ići u brdo. Moja baka baš i ne voli ići u brdo jer misli da je stara, a moj dida i dalje voli ići u brdo iako je dvije godine stariji od bake.
Najbolje trenutke u brdu provela sam za vrijeme korone kada sam svako popodne išla u brdo i radila. Volim ići sa svojim didom u brdo jer mu volim pomagati oko rada na zemlji. Svaki put kada budem s njim u brdu, uvijek mi kupi nešto u podvinjskoj pekari.
Ana Žderić, 6. b