OKRUGLI STOL O VAŽNOSTI CJELOŽIVOTNOG VJEŽBANJA: Trening je mjesto gdje možemo izbaciti sve negativno, a uz prijatelje oko sebe, sve je zabavnije

Sve Mihanovićke: Lucija vodi razgovor s Janom i Đurđicom

Na pitanje – kakva ih sjećanja vežu uz našu školu – Jana se sjetila kako je ovo doba bilo najljepše đačko doba, kako je i ona bila novinarka i čak jednom recitirala pred Dragutinom Tadijanovićem. Đurđica se prisjetila da je bila u novinarskoj skupini te urednica Meteora baš kao i Lucija te kako je išla na brojna natjecanja iz plesa. Đurđica je s tri i pol godine počela trenirati akrobatski rock and roll jer joj je otac bio trener. Kaže da je to bila ljubav na prvi pogled. Jana su roditelji odmalena vodili na skijanje, bavila se tenisom jer joj je otac bio teniski sudac, a u osnovnoj školi trenirala je gimnastiku. Ubrzo je i sama postala trenerica, a fitnes je zavoljela u srednjoj školi. Trenerice su rekle da pokušavaju trenirati i za sebe barem tri do četiri puta tjedno, iako s drugima treniraju i po pet do šest sati dnevno. Obje se slažu da sport usporava starenje i pomaže zdravlju, a manjak kretanja vodi bolestima kao što su dijabetes i drugo.

Nastavnica Marija Čalušić organizirala je nakon prvog dijela razgovora izazov tko može najduže izdržati u planku. Pobjednik je bio Mihael Galović i dobio je bocu za vodu. Kasnije smo imali i izazov s čučnjevima, a pobjednik je opet bio učenik 6. c razreda Majić koji je također osvojio bocu. Posebno je veselo bilo navijati u izvođenju čučnjeva jer smo izazvali i nastavnicu Martinu Čmelješević. Ona je predzadnja odustala i prepustila pobjedu Majiću.

Na pitanje trenericama kako motiviraju druge i sebe objasnile su da je disciplina važnija od motivacije i kako se ona razvija. Trening je mjesto gdje možemo izbaciti sve negativno, a kad imamo prijatelje oko sebe, sve je zabavnije. Osim toga, poslije treninga se osjećamo puno bolje. Poručile su nam da isprobamo razne sportove jer nećemo napredovati preko telefona – kako su se našalile. Na kraju, bilo je zanimljivo čuti da svaka trenerica drukčije vidi motivaciju. Jana kaže da je lakše motivirati mlađe, a Đurđica misli da je lakše sa starijima. Vjerojatno zato što svaka trenira suprotnu grupu!

Bilo nam je jako lijepo, zabavno i motivirajuće. Tko zna – možda će se jednog dana i netko od nas vratiti u školu kao trener ili trenerica.

TEKST: Karla Jelčić, 6. b

FOTOGRAFIJE: Karla Noemi Duzich, 6. b