Učenici “Nijemci” prvi puta na izletu izvan Hrvatske
Uh, koje iskustvo! Naše prvo putovanje izvan granica Lijepe Naše! Na jednodnevni izlet organiziran 10. prosinca 2016. išli su učenici osmih i sedmih razreda. Evo kako nam je bilo.
Putovanje je započelo nešto poslije ponoći, kad je naš veseli autobus krenuo u pustolovinu. U autobusu je tijekom puta bilo prilično mirno i puno je putnika spavalo pripremajući se za uzbudljiv dan što ih iščekuje. U Austriju smo konačno ušli oko 6 ujutro. U 8 sati izašlo je sunce i skoro cijeli bus bio je budan, uzbuđen zbog nadolazeće pustolovine i spreman na izlazak jer smo skoro bili stigli. Zadnji događaj prije ulaska u sam grad stajanje je na jednom odmorištu, na kojem smo protegnuli noge, kupili nešto napitaka za razbuđivanje (kava, sok) i dobili uvid u visoke cijene s kojima ćemo se družiti cijeli dan. Ubrzo je službenu vrpcu za početak bečke pustolovine prerezala naša turistička voditeljica upoznajući nas s povijesti Beča i Austrije dok je autobus ponosno ulazio u Beč. Kad smo konačno stigli, prvo nam je odredište bio Prirodoslovni muzej u kojemu je među izlošcima svatko našao nešto što ga zanima (bilo je svega: od minerala do kostiju dinosaura). Nakon muzeja otišli smo na Božićni sajam, usput prolazeći Goethegasse ulicom gdje smo naučili nešto i o Bečkoj operi, i o Parlamentu, i o samoj planski građenoj ulici. Na sajmu smo birali između raznih božićnih kapa, drvenih igračaka i još puno toga. Zatim smo se prošetali do „centra moći“- Micahelerplatza, s kojeg smo došli do našeg prvog slobodnog vremena, koje smo većinom iskoristili za ručak preferirajući obližnji McDonald’s. Nakon ručka uživali smo u još slobodnog vremena, ovaj put provedenog na razne načine (uglavnom u mnogobrojnim trgovinama koje su nam bile pred nosom, a koje bismo jako teško našli u Hrvatskoj (ako bismo ih uopće našli)). Prošlo je tako u zabavi poslijepodne (vrijeme leti kad se zabavljaš), i kad se smračilo, odlučili smo se vratiti na sajam, gdje smo još malo kupovali ili se naprosto samo šetali uživajući u ljepoti večeri.
Kad je i to prošlo, po nas je došao poznati nam bus i bilo je vrijeme za polazak kući. U Slavonski Brod smo stigli oko 3 ujutro te su nas pred školom dočekala nasmijana lica naših dragih roditelja (i rumena od hladnoće) koji su bili spremni čuti naše doživljaje od početka do kraja (ako nisu bili preumorni, jer ipak je 3 ujutro). Tako je u ugodnoj atmosferi završio ugodan dan, i sretni smo otišli u krevete.
Antun Simić, 8.a