Prilagođena verzija društvene igre Čovječe, ne ljuti se džoker je u rukavu kojem se učenici jako obraduju u fazi ponavljanja i utvrđivanja nastavnih sadržaja. Budući da uče kroz zabavnu igru, natjecanje i druženje, učenici su koncentrirani i motiviraniji na satu. U nastavnoj verziji igre prednost je što učenici ne trebaju samo razvijati strpljenje da dođu na red nego i dok drugi igrači odgovaraju na pitanja, uz njih uče i lakše dolaze do pobjede.

PRIPREMA ZA IGRU

Za igru su potrebni:

1. ploča s brojevima

2. kockica

3. figurice (papirnate kuglice u različitim bojama) i

4. papir s pitanjima i odgovorima.

Zadatak igre je odgovarajući točno na pitanja doći do cilja.

Najbolje je kada sudjeluju tri igrača i jedan moderator koji čita pitanja i prati točnost odgovora, dakle ukupno četiri osobe.

Kada prvi učenik dođe na cilj, on postaje moderator, a ostali učenici igru igraju ispočetka. Cilj i jest da se što više puta ponavljaju/uče odgovori jer – ponavljanje je majka znanja.

Svaki igrač ima jednu figuricu boje različite od ostalih igrača.

PRAVILA IGRE

Za početak igre ne treba dobiti šesticu – učenici se dogovore tko kreće prvi i onda se izmjenjuju. Polje šest na kockici ne utječe na igru kao u igri Čovječe, ne ljuti se.

Kada osoba baci kockicu, pomiče se za onoliko polja koliko pokazuje kockica. Moderator čita pitanje koje označuje broj polja. Osobitost igre Učeniče, ne ljuti se je sljedeća:

1. Ako igrač zna odgovor, pomiče se za jedno polje naprijed.

2. Ako igrač ne zna odgovor, ali ga pronađe uz pomoć svoje knjige ili bilježnice, ostaje na polju na koje je stao.

3. Ako igrač ne zna odgovor, vraća se na polje odakle je krenuo.

Tek kada se vidi zaustavlja li se igrač na polju na kojem je protivnička figurica, moguće je srušiti figuricu igrača, tj. protivnički igrač mora se vratiti na početak i igrati/učiti iznova.

MOGUĆNOSTI IGRE

Veselo je i bučnije u učionici Hrvatskoga jezika kada učimo uz Učeniče, ne ljuti se, a najčešće tako ponavljamo književnoteorijske i pojmove iz medijske kulture. Osim što učimo i ponavljamo na satu, pitanja/odgovore objavimo i na Teamsu kako bi učenicima odgovori poslužili kao pojmovnik iz kojega uče. Pitanja mogu i sami osmišljavati – takav zadatak nije jednako zabavan, ali obuhvaća više razine učenja.

Kako bi ponavljanje imalo i opuštene, zabavne elemente, dva do tri polja obično nisu pametna – na njima primjerice učenik propušta bacanje ili pomiče se na trinaestici polje naprijed bez odgovaranja kako bi se dokazalo da trinaest nije nesretan broj…

Najveći broj pitanja je na razini dosjećanja (npr. Što je personifikacija? Nabrojite vrste pjesničkih slika.), slijede po brojnosti pitanja razumijevanja (Navedi primjer epiteta. Pronađi u čitanci primjer soneta.), ali također se mogu dosegnuti i ostale razine (npr. preuredi i osmisli naslove članka kako bi članak imao potpunu opremu).

Učenje kroz igru prirodan je i ugodan pristup obrazovanju te učinkovit način za razvoj kognitivnih, emocionalnih i socijalnih kompetencija. Uz didaktičku igru poput Učeniče, ne ljuti se, učenicima je rad, učenje i škola draža.

Fotografije i tekst: Marija Čalušić, prof., učiteljica savjetnica