OD IDEJE DO REALIZACIJE
Prošli petak (17. ožujka 2017.) posjetili smo Kuću sretnih ciglica. Za one koji ne znaju, to je kuća u kojoj se djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi pruža cjelodnevni ili poludnevni boravak u kojemu im se njihovi odgajatelji i ostali djelatnici, osim toplog obroka i prostora za boravljenje, trude pružiti ljubav i pažnju koja je svima potrebna.
Što je sve trebalo proći kako bismo uopće mogli doći k njima? Prije svega kako sam uopće došla na tu ideju? Kada smo bili na ovogodišnjem županijskom Lidranu, ideje su mi samo dolazile pa sam ih sve stavila na papir te poslala našoj voditeljici novinara Mariji Sučević. Na sastanku novinara većina nas je glasala za temu o Kući sretnih ciglica. Voditeljica Marija nas je podržala, ali je rekla da ću ja biti glavni organizator. Ona će me usmjeravati ako ću ja sama sve organizirati. Uh!
Pedagoginji Ivani Matić sam se obratila kako bismo kontaktirali Renatu Puljko, ravnateljicu Kuće sretnih ciglica. Pitala sam je možemo li mi tamo doći te, kada nam je to potvrdila, što im najviše treba i nedostaje. Odgovor je bio: higijenske potrepštine. Odmah smo pokrenuli akciju skupljanja higijenskih potrepština. Napisala sam tekst, naša kreativka Jelena Kovre ga je oblikovala u plakatić i već dva dana nakon toga plakatići su bili postavljeni po cijeloj školi te ste ih mogli vidjeti na svakom koraku. Pedagoginja Ivana je ipak za svaki slučaj poslala školom i oglasnu knjigu o humanitarnoj akciji. Trajala tjedan dana, a u tih tjedan dana stvarno smo skupili dosta šampona, gelova za tuširanje, dezodoranasa, kozmetike, našla se tu čak i jedna „pegla“ za kosu… Pred kraj akcije bilo je potrebno još samo dogovoriti s njihovom ravnateljicom u koliko sati možemo doći u posjet.
Taj petak je bio jedan od prvih proljetnih toplih i sunčanih dana. Bilo nam je čak vruće i dosta smo pješačili do Kuće, ali vrijedilo je. Dočekala su nas nasmiješena i skromna lica naših vršnjaka i onih koji su malo stariji od nas. Kroz prostor nas je provela njihova odgajateljica Dejana Gajić-Kovačević te nam je ispričala kako funkcioniraju u Kući sretnih ciglica, a odgajatelj Saša Sertić nam je pokazao njihove zajedničke prostore i stanove.
Završivši s razgledavanjem, otišli smo van na prilično malo dvorište za toliko djece i mladih. Trebali smo baš poput pravih novinara provesti intervju s korisnicima Kuće koji su na to dobrovoljno pristali. Pitanja smo unaprijed pripremili, ali kada smo sjeli s našim vršnjacima za stol, sva ta priprema je tako reći pala u vodu i sve je bilo spontano. Zaista smo razgovarali o puno tema vezanih uz Kuću sretnih ciglica, ali i o onim temama koje nemaju nikakve veze s njom. Naš razgovor s njima bit će objavljen za koji dan, a u njemu ćete saznati i naše osobne dojmove o posjeti Kući sretnih ciglica. Za kraj još samo želim reći da se sve može uspjeti, samo treba imati dobru ideju i osobe koje ce ti pomoći ideju realizirati. Ostalo se sve događa spontano.
Franka Činkl, 8.a