Nakon osvojenoga 1. mjesta na Državnom natjecanju iz Njemačkoga jezika, Kiara Barac (8. c) i Snježana Rukavina, njezina mentorica te profesorica njemačkoga jezika, pozvane su na Svečanu dodjelu Oskara znanja 13. lipnja 2023. godine. Obje su se vratile pune dojmova. 

   Kada smo došle u Svečanu dvoranu Globus na Zagrebačkom velesajmu, morali smo reći naše prezime kako bismo primili Oskar. To mi je već bilo jako uzbudljivo i jako sam se veselila. Tijekom svečanoga programa koji je trajao  više od dva sata, po kategorijama su nam počeli  prozivati imena. Kada su mene prozvali, bila sam jako uzbuđena i sretna. Ustali smo se i svi su počeli pljeskati. Koji je to bio osjećaj sreće i ponosa što sam tako daleko dogurala, bilo je prvo što mi je Kiara rekla. Profesorica Snježana je dodala da su i njezini dojmovi vrlo pozitivni te da je sretna što je imala priliku i čast biti mentorica Kiari i njezinoj sestri Eriki koja je isto izvrsna učenica i na Državnom natjecanju iz Njemačkoga jezika je osvojila 2. mjesto: Nagradu su postigle svojim radom i trudom, svojom savjesnošću, urednošću, preciznošću, predanošću radu, a isto tako svojom izvrsnom vještinom nošenja sa stresom. Vjerujem da su tu vještinu stekle baveći se sportom. Inače, osim što su izvrsne učenice, također su uspješne sportašice.

Trener Vatrenih rekao im je da se u svakoj utakmici, natjecanju i na svakom putu postizanja uspjeha čovjek ne bori samo s protivnikom, nego i sa samim sobom. To JE jednako teška i bitna borba kao i S drugiM protivnikOM i borba u kojoj moramo vjerovati da ćemo uspjeti.

   Tijekom dodjele na Zagrebačkom velesajmu koju organizira Agencija za odgoj i obrazovanje bilo je prisutno 600-tinjak ljudi. Sveukupno je bilo oko 400 natjecatelja koji su nagrađeni i sama svečanost je zbog toga trajala dva i pol sata, ali je program bio izuzetno zanimljiv. Ono što me se isto tako dojmilo je da su pohvaljene i dobile su priznanje od državnog vrha, dakle bili su tamo i ministar Radovan Fuchs i ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać. Čestitale su im i poznate osobe s hrvatske scene. Videopozivima su im se javili  Zlatko Dalić te Dejan Kotiga; svi s jako lijepim, motivirajućim i dobrim porukama da vjeruju u sebe, u budućnost. Trener Vatrenih rekao im je nešto što mislim da je jako dobro da svi učenici znaju, a to je da se u svakoj utakmici, natjecanju i na svakom putu postizanja uspjeha čovjek ne bori samo s protivnikom, nego i sa samim sobom. To je jednako teška i bitna borba kao i s drugim protivnikom i borba u kojoj moramo vjerovati da ćemo uspjeti. Čovjek mora sebe pobjeđivati, nadilaziti, disciplinirati, vjerovati da će uspjeti. Voditeljica je isto tako na dodjeli nagrada naglasila da se iza svakog velikog uspjeha krije i cijeli jedan niz poraza koji djecu nisu zaustavili, nego su ustrajali, dizali se i išli dalje. To je poruka koja nam je ostala od cijelog tog natjecanja i koju bismo htjeli prenijeti učenicima naše škole. Jako mi se svidjelo što je istaknuto da su ti mladi ljudi budućnost naše države te da se trebaju nastaviti zalagati i raditi jer će oni, kad odrastu, biti pokretači našega društva, a to znači da se ne moramo bojati i da će u našoj državi svima nama sigurno biti lijepo živjeti.

   U cijeli program bila su uključena djeca koja su osvajala nagrade na glazbeno-scenskim natjecanjima, dakle na LiDraNu, svirači… koji su između predstavljanja pobjednika izvodili svoje točke tako da se program sastojao od zborskoga pjevanja, monologa, dramskih nastupa… Posebno  je profesorica istaknula sljedeću točku: Nastupio je jedan dječak s posebnim potrebama, odnosno, on je bio izvrstan, kao da je došao iz neke velike kazališne kuće. Svi smo bili oduševljeni kako govori, kako je izveo taj svoj scenski nastup. Na kraju svog nastupa  je dječak pročitao pismo svojoj učiteljici u kojem joj zahvaljuje što je u njemu prepoznala talent jer je on dijete s dijagnozom, drukčiji od  drugih, a ona ga je usmjerila da se bavi glumom koju on doživljava kao segment svojega života u kojemu može biti ono što jest i u kojem je izvrstan. Izvrsno je što je natjecanje obuhvatilo sve segmente koje u školi susrećemo, što je upravo svrha odgoja i obrazovanja – da se pomogne djeci da otkriju ono u čemu su dobri i da u tome budu još bolji.

   Za ovo natjecanje, učenice su se s mentoricom cijele godine pripremale, radile. Čak i poslije sedam sati nastave, one su ostajale još jedan sat da bi prolazile kroz zadatke. Nije im bilo niti malo lagano, ali su uspjele pokazati da su u stanju učiniti mnogo. Djevojke, Škola se ponosi vama!  

Tekst: Sara Krajtner, 8. a

Fotografije: Snježana Rukavina i seke Barac